Blog
02. 02. 2016 @ Antonija Eremut

Budimiri, Pisak- Steljci-Pištet

Kategorija: kulturna baština GPS: LAT: 43.5643450264 / LONG 16.8160380051

Na ovom mjestu se ponovo vraćamo na izvornu trasu rimske ceste. Ova cesta se korisitla do sve dok nešto južnije nije izgrađena druga trasa tako da je ova zadržala gotovo izvorni izgled. Tijekom srednjeg vijeka uz nju su nastajala groblja sa stećcima. Ovdje je na potezu od par stotina metara sačuvano gotovo 150 stećaka. Stećci su srednjovjekovni nadgrobni spomenici koji tijekom cijelog srednjeg vijeka nastaju pretežno u zaleđu jadranske obale. S obzirom na oblikovanje, dijele se u ploče, sanduke, sljemenjak te križine. Nastaju od 13. do kraja 15. stoljeća, tj. prvih desetljeća 16. stoljeća. Prestanak njihove produkcije veže se za širenje Otomanskog carstva i raseljavanje stanovništva koje ih koristi kao nadgrobne spomenike. Manje skupine stećaka predstavljaju obiteljska ili rodovska groblja od kojih neka vjerojatno nastaju na posjedima lokalne vlastele. Veće skupine broje i nekoliko desetaka pa i do stotinjak primjeraka, a pripadaju široj zajednici koja može brojiti više sela i zaseoka. Postavljaju se uz puteve oko crkava, uz bunare i lokve, na prethistorijske tumule-gomile te na visoke gradine. Posebno su karakteristični njihovu reljefi s različitim prikazima – od križeva, mladog mjeseca i zvijezda, ljiljana do prizora lova, bitaka, turnira, kola itd.  Posebno je važna pojava natpisa na nekim stećcima iz kojih doznajemo o pokojniku, njegovoj rodbini, izrađivaču/klesaru stećka (tzv. kovač) i sastavljaču samog natpisa (dijak). S obzirom na izrazito bogatstvo reljefa i način na koji ih „kovači“ (klesari stećaka) upotrebljavaju te pojavu pojedinih tipova, danas već razlikujemo više radinica ovih spomenika – posebice uz trasu naše ceste od Cetine prema Imotskom, duž koje je sačuvano nekoliko stotina stećaka. Još jedna od zanimljivosti na ovom makadamskom dijelu ceste od Budimira do Ciste su i brojni bunari i cisterne (Smrdelj, Pištet, Rivina, Zadužbina, Crljivica). To je još jedna od značajki rimske ceste i svih kasnijih komunikacija – pratile su bunare, lokve i različite izvore vode, posebice u krajevima gdje je do vode bilo teže doći.