Blog
02. 02. 2016 @ Antonija Eremut

Cista Velika, Crkvine

Kategorija: kulturna baština GPS: LAT: 43.528915979 / LONG 16.8815229647

Lokalitet na „Crkvinama“ jedan je od najvažnijih i najslojevitijih sustavno istraženih i przentiranih arheoloških lokaliteta u Dalmaciji. Istraživanje ovog lokaliteta započeo je još don Lovre Katić 1936. godine da bi lokalitet dugo vremena nakon toga ostao gotovo nepoznat. Nova istraživanja su započeta ponovo 1992. godine većinom u organizaciji Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika iz Splita. Lokalitet je gotovo u potpunosti istražen i prezentiran 2012/2013. godine.

Život na „Crkvinama“ započinje tijekom eneolitika i ranog brončanog doba oko vrtače na dnu koje je bila lokva s vodom uokolo koje su pronađeni ulomci posuda u kojima su tadašnji stanovnici nosili vodu.

Prve građevine su ovdje sagradili Rimljani u prvim stoljećima poslije Krista. Radi se o gospodarsko-stambenom objektu s cisternama za vodu u neposrednoj blizini rimske ceste, dijelu putne postaje Tronum/Trono koju nam spominju antički itinereri.

Sljedeća faza u razvoju ovog nalazišta započinje tijekom 5. stoljeća kada se na temeljima ranoantičke arhitekture gradi prva i najveća crkva bazilikalnog tlocrta s prostranom apsidom na istočnoj strani te adaptiranim ranijim građevinama uz južnu stranu među kojima se ističe prva faza krstionice s križnom piscinom. U to vrijeme krstionice ili piscinae odnosno bazeni za krštenje, su nešto većih dimenzija, često u obliku križa, s obzirom da se krštenje vršilo uranjanjem (lat. - per immersionem), obično pred sami Uskrs. U tim ranim stoljećima kršćanstva  oberd bi obavljao isključivo biskup.

Nakon rušenja velike bazilike, na njenom mjestu je sagrađena nešto manja crkva s kapelicom uz sjeverni zid te narteksom na zapadnoj strani a i sama krstionica doživjela je manje izmjene.

Naredna faza koja pripada 6. stoljeću veže se za gradnju tzv. trikonhalne crkve (crkve s tri apside ili konhe) na južnoj strani lokaliteta koja je u svoju unutrašnjost inkorporirala i ponovo adaptiranu krstionicu.

Život na „Crkvinama“  vjerojatno prestaje krajem 6. ili u prvoj polovici 7. stoljeća, tj. tijekom avaro-slavenskih prodora. Međutim, već tijekom 8/9. stoljeća unutar ostataka ranokršćanske arhitekture sagrađene su dvije manje ranosrednjovjekovne crkve. Nakon 10. stoljeća ovo je mjesto napušteno a crkva i groblje se vjerojatno grade bliže cesti, 300-tinjak metara sjevernije, oko današnje župne crkve sv. Jakova.

Sve nabrojane faze gradnje moguće je donekle pratiti i kroz pokretne nalaze, u prvom redu kamene ulomke crkvenog namještaja – pluteji, zabat, grede, kapiteli, dijelovi oltara.

Usporedno s gradnjom crkava od 5. do 9/10. stoljeća tekao je i razvoj groblja oko njih. Pri tome izgledom i smještajem razlikujemo kasnoantičke grobnice (5.-7. stoljeće) od onih ranosrednjovjekovnih grobova. Sveukupno je istraženo gotovo 60 različitih ukopa. Posebno su zanimljive karakteristične kasnoantičke zidane i presvođene grobnice smještene u dva pravilna niza istočno od sakralnog kompleksa. Ranosrednjovjekovni grobovi su ukopavani većinom oko spomenutih crkvica, unutar ostataka ranije arhitekture. Nalazi iz jedne i druge skupine grobova (nakit, novac, oruđe, staklo, koštani češalj, ostruge) uvelike doprinose datiranju opisanih promjena na lokalitetu kao i poznavanju načina života ovdašnjeg stanovništva u ovim davnim povijesnim razdobljima.