Blog
02. 02. 2016 @ Antonija Eremut

Cista Velika, Velika i Mala Crljivica

Kategorija: kulturna baština GPS: LAT: 43.515842976 / LONG 16.9272709731

Sa stotinjak stećaka od kojih je preko 50 ukrašenih, ovaj lokalitet je jedan od 10 najznačajnijih arheoloških lokaliteta u Hrvatskoj. Radi se o lokalitetu bogate i slojevite povijesti.

Najstariji dio lokaliteta predstavljaju tri brončanodobna tumula (tzv. Velika i Mala Crljivica) sjeverno i južno od ceste. Njihov nastanak je povezan s obližnjim prapovijesnim naseljem na „Čelanovoj gradini“ ili „Grivi“, ali i drugim gradinama i tumulima u okolici.

Početkom 1. stoljeća poslije Krista rimske legije će na ovom potezu izgraditi prvu cestu koja je i danas u upotrebi. Cesta je dio vrlo važnog magistralnog pravca koji prolazi zaleđem istočne obale Jadrana, a povezuje Akvileju (u sjevernoj Italiji) i Dirahij (Drač u današnjoj Albaniji).

Tijekom srednjeg vijeka, odnosno kroz 14. i 15. stoljeće, ovdje se razvija srednjovjekovno groblje sa stećcima. U to vrijeme ovaj prostor je u sastavu župe Radobilje, velike upravne i crkvene jedinice koja se prostire od lijeve obale Cetine prema sjeveru i istoku.

Danas su sačuvana 102 stećka, od kojih su 52 ukrašena. Repertoar ukrasnih motiva sličan je kao i na ostalim stećcima ovog područja: križevi u svim oblicima, antropomorfni ljiljani, scene lova, scene ljudi u kolu, prikazi dvoboja, različiti vegetabilni motivi, mladi mjesec i zvijezde,  oružje, polukugle itd. Među sljemenjacima se ističu tzv. sljemenjaci dalmatinskog tipa s naglašenim „krovom“. Slične susrećemo Cetinskoj i Imotskoj krajini te u susjednim krajevima BiH (Duvno/Tomislavgrad, Kupres).

Pojedini stećci-sljemenjaci pripadaju poznatoj radionici kovača Jurine ili nastaju pod njenim utjecajem. Djelovanje ovog kovača datira se u sredinu 15. stoljeća, a njegovi stećci se nalaze na prostoru od Imotske krajine, istočnog dijela Sinjske krajine do Kupresa. Prepoznajemo ih po karakterističnim velikim ljiljanima, arkadama, ratnicima i konjanicima. Na dva stećka djelomično su sačuvani i  natpisi u bosančici (jedan od njih je danas ispred Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu) koji spominju supružnike Herka i Vladnu iz obitelji cetinskih Vlaha koji su vjerojatno u 15. stoljeću ovdje imali svoje posjede.

Južno od tzv. Velike Crljivice nalazi se vrtača sa sedam bunara. Ovakve vrtače u kojima se nakuplja i zadržava voda tijekom cijele godine su česte na ovom prostoru i koriste se od prapovijesnih vremena. Gradnju bunara je teško datirati, iako je na početku stepenica jednog od njih uklesan datum - 1779 NA 28 (ili 22) M(arča).  Na jednom od kamenih blokova uz isti bunar uklesana je godina 1618.