Blog
02. 02. 2016 @ Antonija Eremut

Berinovac, Prološko blato

Kategorija: kulturna baština GPS: LAT: 43.4455309622 / LONG 17.097138036

Prološko blato, prostor i priroda iznimne ljepote, bogato je i vrijednom kulturnom baštinom. Pojednostavljeno, "blato" označava jezero koje je najveći dio godine pod vodom, a drugi dio je suho ili močvarno. Voda u Prološko blato dolazi kroz kanjon Badnjevice tokom Ričine tj. Suvaje i iz brojnih ponora u samom Blatu. Širenjem i uređenjem korita Jaruge, koja istječe iz Blata, tijekom 20. stoljeća. djelomično je uređena odvodnja vode iz Blata i gornjeg dijela polja te njihovo plavljenje. Blato je stanište nekoliko ribljih vrta i njihovo mrjestilište te dom brojnim pticama (čaplje, norci/gnjurci, patke, ptice grabljivice...).

Rimska i suvremena cesta se na predjelu Berinovaca preklapaju a s obzirom na skromna istraživanja ovdje vjerojatno možemo smjestiti antički Bilubium/Bilubio, jedno od naselja u okolici Imotskog kojemu znamo antičko ime. Uz cestu su, kako smo to već vidjeli na nekoliko mjesta, nastajala srednjovjekovna groblja sa stećcima pa tako i nešto istočnije od ovog mjesta kod zaseoka Peze ili kod obližnjeg zaseoka Zovko.

Na jugozapadnoj strani Prološkog blata, na strmoj i teško dostupnoj uzvisini „Grad“ između Mamića i Knezovića jezera, smjestilo se rimsko i srednjovjekovno naselje – oba vjerojatno korištena u nemirnim vremenima kao svojevrsno sklonište (refugij, pribježište). Nešto sjevernije od toga mjesta, iznad jezera Galipovac, velika je skupina prapovijesnih tumula – prastarih grobnica iz brončanog doba. Sa sjeverne strane Blata, iznad litica njegovog najdubljeg dijela u kojemu uvijek ima vode, nalazi se prapovijesna gradina nad vrtačom Vrbinom i srednjovjekovno groblje sa stećcima. U samom Blatu nalazi se otočić Manastir s ostacima franjevačkog samostana i crkvice u kojemu redovnici borave vjerojatno od kraja 15. ili početka 16. stoljeća do 1715. godine. Tijekom posljednjeg mletačko-turskog rata fratri će se privremeno preseliti u Omiš, da bi se 1717. godine vratili, ali ovaj put u sam Imotski gdje će ubrzo početi s gradnjom današnjeg samostana sv. Frane.