Blog
02. 02. 2016 @ Antonija Eremut

Salonitanska luka / ušće Jadra

Kategorija: kulturna baština GPS: LAT: 43.5325892342 / LONG 16.4781401806

Iako je to danas teško vidljivo, na širem području ušća rijeke Jadro u vremenu od 1. stoljeća pr. Kr. do 7. stoljeća postojala je luka antičke Salone, glavnog i najvećeg grada rimske provincije Dalmacije. Luku, odnosno pristanište Delmata, već u 1. stoljeću pr. Kr. spominje Strabon u svojem opisu jadranske obale i otoka. Posljednja arheološka istraživanja potvrdila su i postojanje prapovijesnog pristaništa na području poluotoka Vranjica (tada vjerojatno otoka), koje je služilo prapovijesnim naseljima na širem području današanjeg Solina. Antička luka formirana je pod južnim bedmima Salone i zauzimala je donji tok Jadra te današnje Solinsko i Vranjičko blato.

Tijekom vremena oko nje su sagrađeni brojni lučki objekti: pristaništa, skladišta, brodogradilišta, skladište za žito tzv. horreum. Već početkom 1. stoljeća, u vrijeme namjesnika Publija Kornelija Dolabele, negdje na ulazu sagrađen je i svjetionik (pharos) o kojemu se brinula posebna uprava tzv. praefectura phariaca salonitana. U blizni luke smješteno je i gradsko središte s forumom, kapitolijem (s hramovima Jupiteru, Junoni i Minervi), kurijom, tetatrom. Jedan od reljefa na Trajanovom stupu u Rimu (gdje je opisan carev pohod na Dačane u današnjoj Rumunjskoj) prikazuje upravo Salonu, njenu luku i gradsko središte. U kasnijim stoljećima na obje strane luke sagrađene su velike bazilike: tzv. iuxta portum (pored luke) unutar gradskih bedema te jedna izvan zidina, na današnjim vranjičkim „Crkvinama“ (nažalost velikim dijelom uništena bazilika s grobljem na mjestu igrališta u Vranjicu).

Tijekom bizantsko-gotskog rata, u zimu 537. godine, jedna od pomorskih bitaka vodila se upravo pred salonitanskom lukom gdje je Justinijanova mornarica potukla gotsku flotu. Padom Salone u sukobima s Avarima i Slavenima, 30/40-ih godina 7. stoljeća, zauvijek je nestalo i njene luke. Pojedini dijelovi su i dalje korišteni, posebice tijekom srednjeg vijeka kada su pod ostatke južnih bedema Salone pristajali brodovi koji su se u ruševinama antičkog grada opskrbljivali kamenom za gradnju srednjovjekovnog Splita, Trogira i Kaštela. Pretpostavljamo da su tijekom ranog srednjeg vijeka i vladari hrvatske države (između 9. i 11. stoljeća) mogli brodovima pristajati negdje u najdonjem toku Jadra kako bi došli do svojih solinskih dvorova, krunidbene bazilike u današnjoj „Šupljoj crkvi“ (otada crkvi sv. Petra i Mojsija) ili mauzoleja na Otoku. U vrijeme ratova s Turcima, preko solinske "luke" Petar Kružić je u Klis donosio pomoć da bi i sam 1537. doslovno zaglavio u mulju Rike, gdje je i ubijen. Naime, nakon povlačenja Kružićeve vojske pred Turcima njegov brod se nasukao u mulj i blato te nije mogao isploviti. I sami Turci su nakon osvajanja Klisa na razvalinama Salone namjeravali sagraditi novi grad i podignuti luku, do čega nikada nije došlo. Jadro je, sa svojim mlinovima i stupama (postrojenjima za pranje vunenonog sukna), dugo vremena bilo granica istočnog (otomanskog) i zapadnog svijeta.

Mulj Jadra, ali i zemlja s Bulićevih istraživanja Salone, pokrili su ostatke svih ovih luka i pristaništa, a i sama morska razina se u posljednjih 2000 godina podigla za oko 2 metra. Unatoča tome, Solinjani i Vranjičani su do 60-ih godina 20. stoljeća živjeli kako s rijekom i njenim ušćem tako i s morem.