Blog
02. 02. 2016 @ Antonija Eremut

Narona

Kategorija: kulturna baština GPS: LAT: 43.0805487836 / LONG 17.6283854895

Na prostoru današnjeg sela Vid nalaze se ostaci drugog najvećeg grada antičke Dalmacije koji je svoj vrhunac doživio između 2. stoljeća pr. Kr i 2. stoljeća.

Rimsko ime joj je Colonia Iulia Narona što znači da je rang kolonije stekla tijekom vladavine dinastije Julijevaca, vjerojatno u vrijeme cara Augusta (27. pr. Kr. - 14.). Međutim, na ovom se prostoru živjelo i ranije, ponajviše zahvaljujući trgovini i mogućnosti plovidbe duž starog korita Neretve (ant. Naron), od ušća prema unutrašnjosti. Kao trgovište Narona, odnosno rijeka, se i spominje prvi put u povijesti u 4. stoljeću pr. Kr. Od stvari kojima se trgovalo posebno se izdvaja biljka iris (perunika) koja je još Grcima služila za dobivanje vrlo cijenjenih mirisa. Tijekom ratova Rimljana s Delmatima, rimske vojskovođe zauzele su Naronu i od sredine 2. stoljeća pr. Kr. koristili je kao vojni logor i mostobran prema unutrašnjosti. Posebno se ističe Publije Vatinije koji se iz Narone dopisivao i s Ciceronom s obzirom da je ovaj dobio obavijest da je njegov rob Dionizije, koji mu je pokrao biblioteku, viđen u Naroni.

Nažalost, o samom gradu danas znamo vrlo malo. Poznati su nam, i većim dijelom vidljivi, gradski bedemi s kvadratnim kulama koji su zatvarali padinu brda prema rijeci, uz koju izgleda nije bilo bedema. Jedan od ulaza u grad se nalazio na platou na najvišoj dijelu današnjeg vida (u blizini župne crkve). Posebno je zanimljiv južni potez bedema uz koji je sačuvana tzv. Erešova kula iz 19. stoljeća u koju je tadašnji lokalni župnik don Bariša Ereš uzidao veliki broj rimskih natpisa i dijelova arhitekture.

Sudeći po natpisima pronađenim u gradu poznato nam je da je u Naroni postojao teatar, terme, Liberov hram.

Arheolozi su se za ostatke ovog značajnog rimskog grada zainteresirali vrlo rano. Posebno je zanimljiva priča o poznatom britanskom arheologu Arthuru Evansu koji je, putujući Dalmacijom 1878. godine, posjetio i Naronu gdje je nabavio glavu carice Livije (supruge cara Augusta) i boga Hermesa. Glave se tako danas nalaze u muzeju Ashmolean u Oxfodru.

Te glave, kao i glava cara Vespazijana, dugo su zaokupljale generacije arheologa koji su s razlogom pretpostavljali da se na središnjem naronitanskom forumu/trgu (uz rijeku) dizao tzv. Augusteum - hram posvećen božanskom caru Augustu i njegovim nasljednicima.

Potvrda je stigla tijekom arheoloških istraživanja 1995. i 1996. godine kada je u ruševinama hrama pronađeno 17 mramornih skulptura rimskih careva i članova carske obitelji, što je jedan od najznačajnijih arheoloških pronalazaka u Europi ikada. Hram je sagrađen u 1. stoljeću, možda za vrijeme Dolabelinog upravljanja Dalmacijom s obzirom da je njegov zavjetni natpis također pronađen tijekom istraživanja. Hram je uništen vjerojatno tijekom 4. ili 5. stoljeća. Nad porušenim hramom godine 2007. otvoren je današnji Arheološki muzej Narona kao prvi arheološki muzej in situ u Hrvatskoj.

S druge strane rijeke Norin, u blizini mosta, nalazi se crkva sv. Vida. Današnja crkva potječe iz. 17. stoljeća a nastala je na temeljima ranokršćanske crkve podignute u 5. stoljeću. Uz crkvu je sagrađena i krstionica s osmerokutnim bazenom za krštenje ukrašenim bojanom žbukom koja imitira mramor. Zidovi crkve bili su ukrašeni freskama. Crkva je izuzetno važna kao mjesto s kojeg se tijekom 5. stoljeća kršćanstvo širi prema unutrašnjosti provincije Dalmacije. Možda je bila sjedište lokalnog biskupa koji nam je poznat iz pisanih izvora. Nešto manja crkva istražena je na lokalitetu "Erešove bare" zapadno od Vida. Sagrađena je u 6. stoljeću na mjestu  rimske ville rustice iz 2. stoljeća.

Narona je i tijekom kasne antike bila značajno vojno uporište, međutim grad je očito pao tijekom 7. stoljeća u vrijeme avaro-slavenskih provala. Jedan od posljednjih datiranih nalaza koji se može vidjeti u muzeju je nakit i novac Urbike, nepoznate Naronitanke iz prvih godina 7. stoljeća.

Rimska cesta je Naroni prilazila sa sjevera, iza pravca Pruda gdje je se na izvoru Norina izgleda nalazilo Neptunovo svetište. Uz cestu se protezala velika nekropola čije natpise nalazimo uklesane u kamenu živcu uz današnju cestu. Dalje prema Ljubuškom tj. Humcu cesta je puno bolje sačuvana. Danas je rimska cesta u blizini Vida potopljena ili pod asfaltom novije ceste.