Blog
02. 02. 2016 @ Antonija Eremut

Klis, prijevor-cesta-tvrđava

Kategorija: kulturna baština GPS: LAT: 43.5610490106 / LONG 16.5283710044

Klis predstavlja ključ dalmatinske obale. Uzdiže se na oštroj hridini koja zatvara uski prolaz (Kliška vrata) između kozjačkih greda i mosorskih masiva. Upravo na tom najužem dijelu, ispod sjevernih litica tvrđave, sačuvani su ostaci trase rimske i srednjovjekovne ceste, kao i „Vetmin most“ preko kojega je nekada prolazila „Sinjska rera“ - željeznička veza između Splita i Sinja (1903-1962).

Ulomci prapovijesne i grčke keramike potvrđuju postojanje ilirske gradine koja je čuvala glavni prolaz iz unutrašnjosti na obalu. Posljednja arheološka istraživanja otkrila su ostatke antičke cisterne, što antičku tvrđavu po prvi puta arheološki smješta na sam vrh kliške stijene, odnosno oko današnje crkvice sv. Vida. Ta je utvrda odigrala veliku ulogu tijekom bizantsko-gotskih ratova u 6. stoljeću, ali jedno stoljeće kasnije nije uspjela obraniti Salonu od avaro-slavenskih pohoda. Hrvatski keneževi i kraljevi su također prepoznali važnost ovog mjesta, pa su i ovdje smjetili jedno od svojih sjedišta. Tijekom istraživanja crkve sv. Vida pronađeni su ukrašeni dijelove oltarne pregrade starohrvatske crkvice s imenom do sada nepoznate hrvatske kraljice iz 10. stoljeća, Domaslave. Tijekom srednjeg vijeka tvrđava je često mijenjala vlasnike: templari, plemičke obitelji Šubići i Nelipići, hrvatsko-ugarski kraljevi i banovi. Godine 1537., nakon dugogodišnjeg otpora Petra Kružića tvrđavu će zazuzeti Turci i tu ostati s kratkim prekidom do 1648. godine.

Većina građevina koje danas postoje na tvrđavi pripada vremenu mletačkih obnova tijekom 17. i 18. stoljeća. Tvrđava je površine oko 8840 m² i prostire se gotovo cijelom površinom izdužene hridi u pravcu sjeveroistok – jugozapad. Dužina joj iznosi oko 305 m, a najveća širina 53 m. S obzirom na raspodjelu i organizaciju prostora radi se o složenom tipu fortifikacije, koji se sastoji od tri međusobno odvojene utvrde, od kojih svaka ima svoj ulaz i može funkcionirati samostalno.

Glavni (zapadni) ulaz u tvrđave potječe iz 17. stoljeća, dok je ulaz u srednjovjekovnu tvrđavu bio pod tzv. Oprah kulom, na mjestu današnjeg drugog ulaza. Najznačajniji je treći obrambeni obzid. Radi se o najvišem i najbolje utvrđenom dijelu tvrđave – kulama utvrđen ulaz s ostacima pokretnog mosta, bastioni na gornjim dijelovima utvrde – koji je ujedno i posljednja točka njene obrane, ali i njeno središte. Tu se nalaze spremišta oružja i opreme, stanovi časnika i vojnika (neke vojarne bile su smještene i unutar drugog obrambenog obzida), providurov stan ili kneževa kuća te spomenuta crkvica sv. Vida (nekada srednjovjekvna crkva na čijim ruševinama je sagrađena turska džamija).

Osim svog neizbrisivog značenja za nacionalnu i europsku povijest, kliška tvrđava predstavlja jednu od najbolje sačuvanih kasnosrednjovjekovnih i baroknih fortifikacijskih cjelina koja je svoj vojnički i strateški značaj zadržala gotovo do 2. svjetskog rata.